Za opravdani cilj stvaranja uslova za regularne i fer izbore neophodno je koristiti sve demokratske mehanizme institucionalnog i vaninstitucionalnog karaktera, istakao je u intervjuu za „Dan” predsjednik Demosa Miodrag Lekić.
– Treba konstatovati da aktuelni protesti i neučestvovanje u radu parlamenta još nisu doveli do najavljivanog pada vlade, odnosno formiranja prelazne vlade. Iako traje u dužem periodu, i to u raznim formama, od zahtjeva za prelaznu vladu ne treba odustati – poručio je Lekić.
●Smatrate li da je policija prekoračila ovlašćenja prilikom primjene sile na protestima 24. oktobra u Podgorici i da li čelnici MUP-a treba da snose odgovornost?
– Jasno da je policija prekoračila ovlašćenja tokom primjene sile. U jednoj fazi to je bio lov na ljude ulicima Podgorice, zadimljene od isto pretjerane količine upotrebljenih hemijskih sredstava. Da, smatram da zbog toga čelni ljudi MUP-a, a i Vlade, treba da snose odgovornost. Njihovi argumenti da su branili institucije, makar im zato nije trebalo davati povoda, ne mogu sakriti u jednoj fazi brutalnost intervencije i prekoračenja ovlašćenja.
●Kako komentarišete snimke prebijanja Mija Martinovića i one koji pokazuju da su lica sa fantomkama i palicama kritične večeri izlazila iz stare zgrade Vlade gdje je centrala DPS-a?
– Treba objektivnom istragom otkriti imena svih lica sa fantomkama koja su bila opremljena raznim borbenim oruđima. Odavno postoje sumnje, a i dokazi o vezama djelova policije, posebno službi bezbjednosti i kriminalnih grupa. Pored navedenog, u Crnoj Gori, nažalost, postoji jaka berza za iznajmljivanje kriminalnih usluga pa i za povremene operacije. Dakle, ako nemamo dinamičnu tržišnu ekonomiju, imamo razvijeno tržište kriminala u kombinaciji sa planskim državnim intervencijama u istoj oblasti. Ovo poglavlje je odavno otvoreno, nažalost, sa jačom snagom od ovih koja se otvaraju sa EU.
Zato dekriminalizacija crnogorskog društva ostaje primaran zadatak svih demokratskih snaga ovog društva. Crnoj Gori su danas potrebne legalne jedinice za kažnjavanje kriminala, a ne jedinice za prebijanje građana.
●Predstavili ste ideju formiranja vlade narodnog jednistva. Ako to ne
uspije, da li su bojkot izbora i demonstracije sledeća opcija koja može
dobiti opštu podršku u opoziciji?
– Treba konstatovati da aktuelni protesti i neučestvovanje u radu parlamenta još nisu doveli do najavljivanog pada vlade, odnosno formiranja prelazne vlade. Iako traje u dužem periodu, i to u raznim formama, od zahtjeva za prelaznu vladu ne treba odustati.
Kao plod opozicione saradnje Demos, URA i Demokrate u ovoj fazi traže jače uključivanje institucija EU u zajedničkom iznalaženju rješenja. Za opravdani cilj stvaranja uslova za regularne i fer izbore neophodno je koristiti sve demokratske mehanizme institucionalnog i vaninstitucionalnog karaktera. U daljim inicijativama treba se opredijeliti za onaj način koji ima veće izglede za ostvarenje cilja. I tu se, naravno, ne završavaju iskušenja i ispiti pred kojima je opozicija.
●Na šta mislite?
– Treba li podsjećati da nakon stvaranja uslova za fer izbore treba i pobijediti na tim izborima. Zato i u ovoj fazi sve demokratske snage koje pretenduju da su kredibilne alternative vlasti i da dobiju većinsko povjerenje građana treba da u javnom djelovanju pokazuju maksimalnu ozbiljnost, kompetentnost, demokratsku kulturu, jasno i osmišljeno opoziciono djelovanje. Tako bar mi u Demosu vidimo sadašnje izazove. Pritom, bez pretenzija da drugima u opoziciji dajemo recepte ili zadatke. Uostalom, svi politički subjekti, posebno rukovodstva partija će preuzeti odgovornost za poteze koje izaberu, konačno i odgovornost za postignute rezultate.
●Gotovo sve afere, uključujući „Snimak” i „Telekom”, ostaju neriješene. Kako to komentarišete?
– Primjeri koje navodite diskredituju zemlju kao ozbiljnu, na pravu utemeljenu državu. Ovdje postoji razrađen sistem da nove afere zatrpavaju prethodne afere i sve zajedno ostaju bez ishoda. „Snimak” i „Telekom”, dvije korupcije na visokom nivou, jedna politička druga ekonomska, obje sa materijalnim dokazima, ostaju domaći skandali sa ipak i međunarodnim dimenzijama. Jer, ovo se ne pretvara samo u domaći rijaliti.
Hoću reći – ako međunarodni faktori, kojima smo zahvalni na jakim porukama za demokratske i pravne vrijednosti, izaberu privilegovana partnerstva sa akterima ovih korupcionaških radnji onda se proizvode najmanje dvije posledice. Prvo, to je udarac za demokratske snage i procese u Crnoj Gori. Drugo, sve to neće promaći ozbiljnoj domaćoj javnosti pa i u oblikovanju određene svijesti o domaćem i širem kontekstu.
●Smatrate li da SDP može biti kredibilan partner opoziciji u procesu smjene vlasti, i kakva može biti Krivokapićeva uloga na političkoj sceni?
– Mnogo puta sam rekao, ali i da ponovim. Dok je dio vlasti, a on jeste to sada, Krivokapić je politički protivnik svakom u opoziciji, dakle i meni. Uzgred, teško je ne primijetiti da je Krivokapić, ponekad ne manje od opozicionara, neslučajna tema i meta medijsko-tabloidne družine sa radnim sjedištem u ili oko Đukanovićevog kabineta. Ali oni svi zajedno čine vlast, pa neka sami i dovrše ovu političku igru, uz licemjerstvo bez presedana u crnogorskoj istoriji, sada već na jasnu štetu umornih i opljačaknih građana ove zemlje.
●Evidentna je namjera vlasti da izbjegne referendum o članstvu u NATO-u. Ako budu insistirali na skupštinskoj odluci, kakav treba da bude odgovor opozicije?
– Trenutno crnogorska vlast i njeni sateliti egzaltirano i u nekoj komičnoj parapatriotskoj pozi i najavljuju dolazak NATO pozivnice. Očekuje se da pozivnica opravda status kvo u zemlji odnosno nepokretanje reformi u ekonomiji, posebno ne na planu izgrađivanja pravne države. Crnogorski političari, ogromna i skupo plaćena propaganda vlasti i lobisti su onako unilateralno odredili čak i datum poziva. Sada je nastala jedna nadrealna situacija u kojoj organi NATO-a treba da odluče ono što je crnogorska vlast već objavila, očigledno na bazi marketinga za unutrašnje potrebe.
Ovo prilično liči i na farsičnu situaciju još jedne loše režirane predstave, i priznajem da je sve to teško povezati sa nekim zemljama članicama NATO saveza koje pored interesa u istoriji, a i danas, drže do ozbiljnih, javnih demokratskih principa.
●Da li se tu završavaju zapleti ove zamršene situacije, praćene ogromnom propagandom i još neizvjesnim ishodom?
– Vidite, NATO zvaničnici su više puta naglasili da su za pozivnicu neophodni rezultati u reformama prije svega na uspostavljanju pravne države. Eventualni poziv bez ispunjenog javno saopštenog zadatka objektivno rizikuje kompromitaciju samog NATO-a u ovoj sredini, pa i šire.
Drugo, javno iskušenje za zapadne zemlje članice NATO-a jeste neprijatna činjenica da se dio vrha vlasti sa svojim partnerima iz mafijaško-kriminalnih struktura, dakle vlast i podzemlje u svom totalitetu zalažu za prijem Crne Gore u taj savez koji opet uporno naglašava svoju demokratsko-vrednosnu komponentu. Dakle, tek nakon eventualne pozivnice dolazi na red tema načina odlučivanja.
●Kakav je Vaš stav o tome?
– U program Demosa je jasno zapisano da je referendum jedini legitimni oblik odlučivanja za ulaske Crne Gore u vojno-političke saveze. Uporno, odlučno ćemo istrajavati u javnosti na tom političkom stavu. Vidite, svijet je u velikom previranju, pa i odnosi snaga u njemu. Građani Crne Gore su izabrali evropski put integracijom u EU. Prije teme eventualnih izbora zapadnih, istočnih vojnih saveza ili neutralnosti, mi najprije treba da pomirimo naše „zapade” i „istoke” ovdje, u političkom, kulturnom i istorijskom smislu. Dakle, ne treba žuriti prema strujama koje treba da nas nose, u kojima, politički rečeno, treba da drugi odlučuju o nama.
U svakom slučaju, bolje ćemo odlučivati ako prethodno stvorimo demokratsko, zrelo, integrisano društvo. To je primaran zadatak. M.VEŠOVIĆ
Vlast nam nanosi štetu a ne Rusija
●Đukanović i njegova propaganda su se otvoreno okomili na Rusiju, optužujući je da nanosi štetu Crnoj Gori. Vaš komentar?
– Prvo, štete Crnoj Gori ne nanosi Rusija već primarno crnogorska vlast. I to preciznim pokazateljima koji se odnose na realan život građana. Očigledno je da žalbama i napadima na Rusiju Đukanović nastoji da se dopadne jednom broju zapadnih zemlja, prije svega krugovima u SAD. Za tu namjeru se koriste i saopštenja ruskog MIP-a koja nisu uvijek baš najsrećnije diplomatski formulisana. Nisam siguran da će ova agresivna propaganda crnogorske vlasti protiv Rusije, koja ide nakon velikih i mutnih dilova iste vlasti sa ruskim tajkunima, doprinijeti zamišljenoj prečici Crne Gore prema NATO savezu.
Radna skupština Demosa 15. novembra
●Kako ocjenjujete pređeni put Demosa od osnivanja do danas i njegove sledeće faze?
– Demos je od svog nastanka, svoje osnivačke skupštine, zvanične registracije 2. aprila, usvajanja programa i statuta do danas zauzeo odgovarajuće mjesto u političko-javnom životu. Ocjenu o našem mjestu i političkoj snazi ostavićemo građanima. Demos će nastaviti da se dominantno zalaže za demokratske promjene koje bi unaprijedile život građana, materijalno i vrednosno. Sasvim izvjesno se nećemo baviti opozicionim partijama, osim doprinosa izgrađivanju opozicionog jedinstva sa svima onima koji su dokazano opozicioni i javno ozbiljni politički subjekti.
U ovom periodu smo završili mnogo organizacionih poslova na državnom nivou i opštinama. Funkcionisali smo na bazi utvrđene politike, prije svega našeg programa, i to u vrlo radnoj, kolegijalnoj, prijatnoj atmosferi. Demos, kao spoj iskustva, mladosti, multietničkog sastava, nastaviće djelovanje principijelnim i argumentovanim kritičkim odnosom i odlučnošću, sve to opet stilom javne pristojnosti i političke kulture. Jasnim idejama i ciljevima, dobrom atmosferom, uspješnom komunikacijom sa građanima kompeziramo skromne materijalne mogućnosti stranke u ovoj fazi. Ali i to nastojimo da vidimo kao izazov i inspiraciju. Naša radna skupština biće održana 15. novembra kao planirana etapa daljeg razvoja Demosa.
Od poslova s A2A korist imala samo Đukanovićeva banka
●Još nije jasna vladina priča o politici u energetici, krajnja sudbina aranžmana sa A2A, ko će graditi drugi blok termoelektrane u Pljevljima?
– U toj važnoj grani crnogorske privrede i dalje se krije pravo stanje. Još manje se nazire ozbiljna politika sa mjerljivim kvantifikacijama. Iako ne znamo detalje poslednjeg aranžmana, niti je on zapravo završen, sada predstavnici Vlade slave veliku pobjedu da izlaskom A2A iz Crne Gore italijanska firma neće ići na međunarodnu arbitražu. Znači, mi se plašimo arbitraže jer je ona u korist stranog partnera, što znači da je ugovor Đukanovićeve vlade stavio crnogorsku stranu u inferioran položaj. Isti ugovor se može vidjeti i kao superioran, ali ne za crnogorsku državu, već za privatnike, recimo Prvu banku gdje su italijanske pare stajale i vrtjele se u korist vlasnika te banke, dakle familije Đukanović.
●Premijer je izložio planove oko izgradnje drugog bloka Termoelektrane u Pljevljima?
– I u toj priči ima mnogo magle, mnogo više od one u najmaglovitijim pljevaljskim danima. Podsjeća na priču o KAP-u. Poslije ruske avanture i finansijskih rupa sa nepoznatim bilansima za javnost, propagandno su najvljivani ugledni investitori iz Njemačke, Indije i drugi, da bi se jednog dana otkrio jači investitor, tu iz Nikšića sa stečajnim, arbitražnim i drugim mutnim zapletima koji traju.
Bojim se da će se nešto slično dogoditi i povodom već zamršene situacije oko termoelektrane.
Ukratko, svi ekonomski promašaji sa korupcionaškim zapletima kao i ogromni minusi nastali finanasiranjem ogromne državne potrošnje prikrivaju se novim kreditima već prezadužene zemlje odakle se privremeno gase požari, uz zaduživanje novih generacija koje dolaze.